NEMA TOG PREMIJERA DA MOŽE POPRAVITI ŠTA JE SDA UHELAČILA: Željezari je bila namjenjena sudbina Agrokomerca

FOTO: Nikšić (Fena/Euronews BiH) Kako su izvjestili mediji Nova Željezara Zenica objavila je da je doneseno rješenje o pokretanju stečajnog postupka u toj kompaniji. Iz Nove Željezare Zenica tvrde da stečaj nije kraj, nego novi početak te da to nije stečaj radi gašenja kompanije, već stečaj radi reorganizacije, ozdravljenja poslovanja i stvaranja temelja za dugoročno održiv razvoj. Nije Agrokomerc, već Željezara Naglašavaju da će prava radnika biti u potpunosti ispoštovana u skladu sa postignutim Sporazumom sa Sindikatom i zakonom. Iz Željezare poručuju da su radnici i dalje najvažniji resurs te kompanije, te da im je cilj od samog početka zaštititi njihova radnička prava i stvoriti pretpostavke za nova radna mjesta i dugoročnu stabilnost. Suvlasnik i generalni direktor Nove Željezare Zenica Ahmed Hamzić izjavio je da njihova vizija nije povratak na modele iz prošlosti, već transformacija Nove Željezare Zenica u moderan industrijsko-logistički park koji će gradu Zenici dati novu razvojnu dimenziju i otvoriti prostor za zapošljavanje značajno većeg broja radnika. ‘Vjerujemo da upravo kroz reorganizaciju možemo stvoriti temelje za novu industrijsku budućnost Zenice, zasnovanu na savremenim tehnologijama, zelenoj energiji i održivom poslovanju. Danas ne govorimo o kraju jedne priče, već o početku procesa koji treba osigurati zdraviju, jaču i dugoročno održivu kompaniju’, poručio je Hamzić. Ovo bi bio epilog poratnog sunovrata ovog bosanskohercegovačkog giganta. Kao što je poznato Željezara je jedno od najstarijih preduzeća na Balkanu. Osnovana je prije 130 godina u vrijeme austrougarskeokupacije Bosne. Preživjela je Austrougarsku vlast, te dvije Jugoslavije, a danas joj prijeti gašenje. Čak je preživjelai naciste koji su je bili okupirali. Željezara je napravljena u Zenici zbog toga jer se nalazila na povoljnoj transportnoj poziciji, prije svega zbog željezničke pruge. Naravno, zbog geografske blizine rudnika lahko je osiguravala reusrse, a tržište za svoje proizvode realizirala je prvenstveno kroz namjensku i građevinsku industriju. Njen zlatni uspon desio se ipak u drugoj polovici prošlog stoljeća, kad je njen direktor bio Stanko Tomić.  Vjerovatno je ovaj gigant bio „trn u oku“ srpskim nacionalistima koji su pripremali prevrat u Jugoslaviji pa su udarom na Agrogomerc, bili naumili obezglaviti i menadžment Željezare. Tako su u ovu najveću privrednu aferu u bivšoj Jugoslaviji bili obuhvaćeni Stanko Tomić, kao direktor Željezare, i Alija Alihodžić, moćni bankar iz Zenice. Nakon hapšenja Fikreta Abdića i ova dvojica zeničkih privrednika bila su obuhvaćena policijskom istragom pod sumnjom da su trgovali sa mjenicama Agrokomerca za koje se tvrdilo da nemaju pokriće. Zanimljivo je da je tadašnji javni tužilac Šefik Džaferović bio jedan od kandidata da bude tužilac u aferi Agrokomerc. Osim što je slovio kao beskompromisan komunistički tužilac, Džaferovićev izbor je sigurno imao veze i sa Željezarom.   Najvjerovatnije da je presudila činjenica da je za sudiju Fikretu Abdiću bio određen sudija Okružnog suda iz Tuzle, Rifat Konjić, pa je za tužiteljicu određena Vildana Helić, koja je takođe bila Tuzlanka. Mnogi analitičari se slažu da je afera Agrokomerc kreirana nakon čuvene 8. sjednice CK SK Srbije, kada je pothranjivano uvjerenje da je afera „posljedica strategija Osme sjednice i ekspanzionističke politike Slobodana Miloševića“. Samo zahvaljujući ekonomskoj krizi i galopirajućoj inflaciji u koju je Jugoslavija bila upala, te brzopletosti tajnih policijkih službi. afera Agrokomerc se nije prenijela na Zenicu. Tako da je Željezara bila pošteđena. Gadafijev kredit? Nakon osvajanja vlasti na prvim stranačkim izborima, kao što je poznato SDA je postavila živopisnog Muhameda Čengića, za potpredsjednik Vlade Republike BiH. Tako mu je prepustila i sudbinu privrede, odnosno sudbinu stotina hiljada radnika u javnim preduzećima. Pošto je zbog galopirajuće inflacije Željezara već tada kuburila sa isplatama plata hiljadama radnika, što je izazivalo česte štrajkove, SDA je regirala na primjeren način.  Naime, lobisti SDA su preko zagrebačkog muftije Šefke Omerbašića, čija je svastika bila zaposlena u Željezari na resoru finansija, uspjeli osigurati kredit od 50. miliona dolara namjenjen Željezari od libijske vlade, odnosno izravno od Muamera Gadafija. Ovim novcem je raspolagao i kordinirao njegovu namjenu Alija Alihodžić, budući SDA-ov „harambaša“ za Srednju Bosnu.  Izbijenjem agresije na Bosnu i Hercegovinu, kao što je poznato Muhamed Čengić je pobjegao u Tursku. Međutim, u Čengićevoj vladi je bio Ismet Kasumagić, kao ministar bez portfelja. On je slovio kao ekspert metalurgije. Kao što je poznato radio je u Željezari prije nego što je uhapšen i osuđen skuša sa Alijom Izetbegoviće 1983. godine za muslimanski nacionalizam. Kasumagić je tek koncem rata jedno vrijeme boravio u Zenici, ali se više bavio islamskim misionarstvom i humanitarnim organizacijama, nego što je boravio u svom bivšem preduzeću. Tako se razumjelo da je SDA bespomoćno digla ruke od ovog preduzeća. Niko ne zna da li je novac iz Libije završio u kasi Željezare. Džaferović je postao član SDA-ov „duboke države“. Napredovao je od agenta AID-a, do člana državnog Predsjedništva, a da nikad nije izgovorio riječ Željezara, iako je kao potencijalni tužilac u aferi Agrokomerc sigurno imao informacije kako Miloševićev režim tretira Željezaru kao „stratešku tačku“ Bošnjaka u odbrani od srpske agresije. Direktor Stanko Tomić je ostao u Zenici i tokom agresije na BiH, ali se ništa nije pitao. Njegovu poziciju je preuzeo Hamdija Kulović. On je bio direktor Željezare u vrijeme rata, a nakon rata je prešao u S za BiH, kada je sa Harisom Silajdžićem izvršio privatizaciju. To je bio jedan od aduta predizborne kampanje S za BiH. Turajlić Hakija, presudila mu mafija?! Politika SDA je bila da pokori sebi sve direktore velikih preduzeća, poput Šefika Loje (FDS), Mehmeda Drine (Hidrogradnja), Ibrahima Bime Jusfranića (GRS) itd., da bi muzla njihove firme, a njima dopuštala da se privatno bogate što nisu smjeli činiti u vrijemekomunizma. Samo jedan čovjek je pokušao spasiti svoje preduzeće i to je platio glavom. Bio je to Hakija Turajlić, direktor najvećeg bosanskohercegovačkog giganta Energoinvesta, pa je bio pristao sjesti u praznu fotelju podpredsjednika vlade nakon što ju je napustio Čengić, samo da bi spasio Energoinvest. Od koga? Od SDA-ove mafije koju su tvorili čopori komunističkih „vukova presvučenih u nacionalno ruho“. Tako je Turajlić u pokušaju da sa Rusima dogovori neke enormne transakcije i naplatu dugova prema Energoinvestu,  dana 8. januara 1993., otišao na Međunarodni aerodrom u Sarajevu da dočeka Orhana Sefa Kilercioğlua koji je pratio pošiljku pomoći iz Turske.  U cilju da se vrati u Sarajevo morao je proći kroz teritoriju pod kontrolom bosanskih Srba gdje je UNPROFOR trebao da omogući zaštitu. Konvoj UN-a koji je vozio Turajlića u Sarajevo je zaustavila vojska srpskih vojnika na ilegalnoj barikadi nekoliko kilometara od aerodroma. Nakon 90-minutnog zastoja francuski oficir UNPROFOR-a je otvorio vrata na oklopnom transporteru u kojem je Turajlić sjedio, pri čemu je srpski vojnik otvorio vatru iz kalašnjikova. Turajlić je pogođen sa 7–8 hitaca. Francuske trupe nisu uzvratile vatru, nisu pozvale pojačanje — jedinice koje su bile daleko 500 m — niti su zadržale ubice. Britanske trupe koje su pristigle na mjesto zločina su dobile naredbu da napuste lokaciju. Kada su isti francuski mirovnjaci došli nazad u Francusku, prozvani su herojima. Ovako piše u Wikipediji o atentatu na Turajlića. Međutim, mo koji izvanjski faktori stajali iza atentata Turajlića to nisu mogli izvesti bez saradnika iz njegovog bližeg okruženja. Možda mu je tog Turčina ‘humanitarca’ poslao baš Muhamed Čengić koji se u to vrijeme u Turskoj bavio ‘humanitarnim radom’?!    (TBT, Istraživački tim)   The post NEMA TOG PREMIJERA DA MOŽE POPRAVITI ŠTA JE SDA UHELAČILA: Željezari je bila namjenjena sudbina Agrokomerca appeared first on The Bosnia Times.