Treba li Hrvatskoj prosvijećeni apsolutizam ili samo vlast sposobna provesti reforme?

Hrvatska se možda nalazi pred jednim od onih političkih trenutaka u kojima se više ne odlučuje samo o tome tko će biti na vlasti, nego kakvu državu želimo nakon toga. Piše Berislav Mlinarević Povod i politička matematika Most je pokrenuo postupak za izglasavanje nepovjerenja Vladi Andreja Plenkovića zbog afere s opasnim otpadom u Lici. Za samo pokretanje postupka potrebno je najmanje 31 zastupnik, dok je za pad Vlade potrebno 76 glasova. I tu počinje prava priča. Postoji li danas u Hrvatskom saboru 76 ljudi spremnih staviti interes države ispred stranačke matematike, osobnog položaja i političke budućnosti? Jer Hrvatska više nema vremena za još jedan promašaj. Godinama gledamo državu koja se guši u neučinkovitosti dijela svojih institucija, ministarstava i administracije. Afere dolaze jedna za drugom, odgovornost se razvodnjava, ministri odlaze, novi dolaze, a sustav uglavnom ostaje isti. Bilo je samo pitanje vremena kada će negdje doći do kulminacije. Možda je Lika upravo taj trenutak. Test karaktera i cijena glasa I zato će eventualno glasovanje o povjerenju Vladi biti mnogo više od običnog prebrojavanja ruku. Hoćemo li ponovno gledati političku trgovinu? Hoće li se pojaviti iznenadne promjene stavova, političke nagodbe i glasovi koji će preko noći dobiti neku novu vrijednost? Koliko danas vrijedi jedan saborski glas? Koliko vrijedi ministarska fotelja? Koliko mjesto u upravi ili nadzornom odboru? I konačno: Političari, pošto su vam duše? Jer postoje trenuci kada političar više ne glasuje samo o Vladi. Glasuje o vlastitom karakteru. Što dolazi poslije Plenkovića? Ako ova Vlada padne – što onda? Tu dolazimo do još važnijeg pitanja. Nije dovoljno srušiti Andreja Plenkovića. Treba znati što dolazi poslije njega. Posljednje što Hrvatskoj treba jest zamijeniti jednu političku kombinaciju drugom i nekoliko mjeseci poslije nastaviti potpuno istim putem. Hrvatskoj treba jaka Vlada, malo ali sposobno državno vodstvo, profesionalna uprava, jasni ciljevi i rokovi te osobna odgovornost svakog ministra. Ali istodobno i neovisno pravosuđe, slobodni mediji, parlamentarni nadzor i mogućnost smjene svake vlasti na izborima. To nije diktatura. To je ono što bih nazvao prosvijećenom, odgovornom i razvojnom državom. Državom u kojoj ministar ne može četiri godine objašnjavati zašto nešto nije napravio. Državom u kojoj se direktori javnih poduzeća biraju prema sposobnosti, a ne stranačkoj iskaznici. Državom u kojoj pravosuđe mora imati rokove, administracija mora služiti građanima, a gospodarstvo konačno mora postati važnije od političke birokracije. I upravo o potrebi povećanja produktivnosti, reformama, smanjenju troškova i vraćanju povjerenja u institucije Damir Vanđelić javno govori godinama. Njegove političke ideje mogu se prihvatiti ili odbaciti, ali zaslužuju ozbiljnu javnu raspravu, a ne ignoriranje. Držač ili državnik Hrvatskoj ne treba apsolutist. Treba joj državnik. Zato Hrvatskoj zapravo ne treba prosvijećeni apsolutizam. Treba joj ono što je iz tog povijesnog koncepta vrijedilo: znanje, odlučnost, odgovornost i sposobnost provođenja reformi — bez apsolutizma, s punom demokratskom kontrolom vlasti. Možda upravo sada dolazi trenutak u kojem ćemo vidjeti postoji li u Hrvatskom saboru dovoljno ljudi koji su sposobni razmišljati dalje od sljedećih izbora. Most sada traži potpise drugih zastupnika i klubova za izvanrednu sjednicu i inicijativu za nepovjerenje Vladi. Ako do glasovanja dođe, svaka podignuta ruka nešto će značiti. I svaka spuštena također. Jer Hrvatska nema više mnogo vremena za pogrešne ljude, pogrešne politike i još jedno izgubljeno desetljeće. Ovaj put pitanje nije samo može li pasti jedna Vlada. Pitanje je: Može li nakon nje napokon ustati država?  The post Treba li Hrvatskoj prosvijećeni apsolutizam ili samo vlast sposobna provesti reforme? first appeared on Hrvatski glasnik.