Baranka Marina Dobrković sa uspjehom gradi klupsku i reprezentativnu rukometnu karijeru

Ovo su dani kada sa ponosom govorimo o nastupima ženskih rukometnih reprezentativnih selekcija. Crnogorske kadetkinje su prije par dana osvojile drugo mjesto na svijetu, dok je juniorska rukometna reprezentacija Crne Gore kao petoplasirana završila je nastup na Svjetskom prvenstvu za igračice do 20 godina. U dresu juniorske selekcije bila je Baranka, srednji bek Marina Dobrković, koja je bila gošća “Sportskog mikrofona” Radio Bara. RSCG RSCG U meču za konačan plasman na Svjetskom prvenstvu u Kini, izabranice Igora Markovića savladale su Srbiju 34:28 i ubjedljivom pobjedom zaokružile sjajan nastup na smotri najboljih na planeti. Upisale su šest pobjeda i po poraz i remi. Dobrković: Ovo je najveći uspjeh ove generacije 2006. godišta. Otputovale smo u Kinu srećne i zadovoljne jer smo završile pripreme, sve je proteklo kako treba. Kad smo stigli, sve je bilo na nivou, od organizacije, pa do takmičenja. Jako nam je drago da smo imale priliku da igramo protiv najboljih selekcija na svijetu, i da smo zauzele peto mjesto. Ovaj plasman je izboren zahvaljujući prošlogodišnjem plasmanu na EP gdje smo buile šeste. Ove godine smo igrali grupu sa Islandom, Češkom i Sjedinjenim Američkim Državama. Pobijedile smo sve tri utakmice, i tako osigurale prolaz u narednu fazu sa maksimalnim brojem bodova. U sljedećoj fazi smo savladale domaćina, Kinu. Naravno, ta utakmica je bila jedna od težih, pogotovo jer je bila brojna domaća publika, ali se sve završilo kako smo planirale. Potom duel potiv Danske, koji nažalost nijesmo dobili, završen je remijem. Kažem nažalost, jer se radilo o gol rtazlici, pa smo završile druge u grupi, i tako otišli u četvrtfinalu na Francusku. Od Francuske smo izgubili, i izborili plasman od 5. do 8. mjesta. Tu smo prvo igrali sa reprezentacijom Norveške, jednom od najvećih velesila u rukometu. Norvešku smo pobijedili, i za peto mjesto smo igrali sa reprezentacijom Srbije, i završili smo turnir sa pobjedom i osigurali peto mjesto za našu reprezentaciju i državu. RB/BI: Lijepo je kad se takmičenje, odnosno svjetski ili evropski šampionat, završi pobjedom, kao što ste vi uradili. Dobrković: Naravno, malo nam je ostao žal da se nijesmo borili za medalju, ali, biti peti na svjetskom prvenstvu je jako ogroman uspjeh, pogotovo jer je bilo 32 selekcije, države. Jako je lijep osjećaj biti dio te jedne divne priče, biti među 18 najboljih iz naše države. Konkurencija je takođe jaka što se tiče ženskog rukometa u Crnoj Gori, i jako sam ponosna da sam bila dio te priče. RB/BI: Ovu selekciju vodi Igor Marković. Često je igrao ovdje u Baru protiv Mornara, znamo ga kao jednog sjajnog sportistu, a evo, sada krči put i kao trener, odnosno selektor. Dobrković: On je bio selektor juniorske reprezentacije, i sada će da vodi seniorsku reprezentaciju Makedonije. Naravno, dosta toga smo naučili od njega. Pripreme su bile jako kvalitetne, što je pokazao uspjeh na ovom prvenstvu. Sve se poklopilo. RB/BI: Da se sad vratimo tvojim počecima, klupskoj karijeri. Bukvalno u svijet rukometa si ušla sa svega 7 godina. Bio je to “Prvi as” tvoj nekadašnji klub. Dobrković: Krenula sam da se bavim rukometom sa 7 godina. Klub je vodio moj tata, Marko Dobrković. I on je imao odličnu karijeru iza sebe, igrao je desno krilo. Od njega sam jako puno naučila u Prvom asu. Igram na poziciji srednjeg beka. Imam takođe starijeg brata, koji igra istu poziciju kao i ja. RB/BI: U Prvom asu si igrala i sticala iskustvo, što u pionirskom prvenstvu, što u tadašnjoj Drugoj ligi. Dobrković: Jeste, krenuli smo, prvo sa Drugom ligom. To su bile tad seniorke, puno starije djevojke, ali sam imala priliku da igram i treniram, i napredujem. Igrali smo i pionirsku ligu, koja je takođe bila tada uzrast ili dva starija od mene, ali sam dobila priliku da igram i da se borim sa djevojkama, što mi je jako puno značilo, da igram sa starijima. Poslije toga smo igrali tu Drugu ligu, i takođe sam bila u prvoj postavi, sa tek 12 godina, što je bio veliki uspjeh. Poslije toga smo se preselili zajedno sa porodicom u Sloveniju. RB/BI: 2018. godina dolaziš u Sloveniju, prvi klub, “Žalec”. Dobrković: Rukometni klub “Žalec”, blizu Celja. U Celju sam bila 4 godine, isto sam bila u mlađim kategorijama, za kadetkinje i juniorke, i mlađe kategorije, ali sam uvijek igrala nekako i za te starije selekcije. Jako sam zadovoljna što mi je takođe tamo otac bio trener, i što sam imala priliku da napredujem s njim, i da s njegovim savjetima budem još bolja. Jako sam zadovoljna što sam skoro svake godine bila najbolji strijelac lige. RB/BI: Potom i teška povreda, što je nažalost sastavni dio sporta. Dobrković: Pokidala sam prednje ukrštene ligamente, i morala sam da operišem njih, meniskus i lateralni ligament. Oporavak je trajao devet mjeseci, ali sam jako zadovoljna da sam sa mojom porodicom, mamom i tatom, jako pomogli kroz taj težak period, da su mi omogućili svu potrebnu pomoć, i što se tiče ljekara, i fizioterapeuta, i mentalne pomoći. RSCG RSCG RB/BI: Poslije povrede, i oporavka, koji je za svakog sportistu veoma izazovan i težak, stiže “Krka” i Novo mesto. Grad poznat kao košarkaški centar, ali, uz to, igra se i dobar rukomet. Dobrković: Jeste, tamo se takođe igra dobar rukomet. Od Krke sam dobila poziv da se pridružim njima, kao pojačanje, što, sam naravno i uradila. Ali, nedugo zatim, dobila sam još bolju ponudu, da zaigram za austrijski Grac,To je bio jedan ogroman korak za mene, da steknem novo iskustvo. U Austriji, sam provela dvije sezone. RB/BI: Ovih dana si u Baru, na odmoru. Po povratku iz Crne Gore, hoćeš li biti u istom klubu? Dobrković: Neću ! Imam ponude iz Italije, Grčke, njemačke lige, kao i srpske i hrvatske. Treba mi još koji dan vremena da odlučim gdje ću tačno da  astavim karijeru. Sve su prve lige, tako da, vidjećemo koji su najbolji uslovi, i koji je najbolji korak za mene. RB/BI: Pored treninga i utakmica, nijesi zapostavljala ni obrazovanje, odnosno školu. Dobrković: Naravno, završila sam osnovnu školu u Sloveniji, srednju odnosno gimnaziju takođe u Sloveniji, upisala sam fakultet u Mariboru, studiram matematiku. Rukomet mi je takođe pomogao sa fakultetom, radi organizacije, da se nađe vrijeme za sve, što je, naravno, moguće. RB/BI: Kazali su mi da si, bukvalno, posljednjih godinu dana bila na relaciji Celje-Maribor-Grac, nije to nimalo jednostavno, ni za sportistu, ni za učenje. Dobrković: Bilo je naporno, jako puno vožnje i svega, ali, nekako, kad radiš ono što voliš, nije ti teško. Naravno, od oca sam imala veliku podršku, jer mi je takođe bio trener u Gracu. Bio mi je od velike pomoći. RB/BI: Prije nego se osvrnemo na statistiku, kakva je razlika između slovenačkog i crnogorskog rukometa, odnosno načina i funkcionisanja kluba, igranja, treninga… ? Dobrković: U početku je bilo malo teže da se uklopim, u smislu, zato što je drugačija organizacija, drugačiji pristup. Jezik je drugačiji, trebalo je malo vremena da se priviknem, ali je s vremenom to postalo nekako lakše. Što se tiče rukometa, igra se sličan rukomet, naš, balkanski što bi se reklo. Doduše oni teže austrijskom i njemačkom rukometu, bržem načinu igre, više treninga. Disciplina je jako bitna. RB/BI: Igraš na poziciji srednjeg beka. Imam podatak, sezona 2022/23, na 34 utakmice, 360 golova, koja su to bila sve takmičenja kada govorimo o te 34 utakmice? Dobrković: Tu govorimo o kadetskoj ligi u Sloveniji. To je, za igračice do 16 godina. Imala sam priliku da igram na poziciji srednjeg beka, kao i moj brat, i jako sam puno naučila od njega, gledajući taj muški rukomet. Brat Andrej, igra u slovačkom Tatran Prešovu, gdje igraju Evropsku ligu, i jedan je od najboljih igrača tamo. Stariji je od mene dvije godine, ali idemo nekako istim stopama, i težimo ka tome da damo što više golova, što nam je nekako u krvi. RB/BI: Sezona kasnije, 15 utakmica, blizu 200 golova. Dobrković: Jako sam ponosna na to da sam mogla da imam priliku da zaredom dvije godine budem najbolji strijelac, i tako da pređem u seniorski rukomet. Poslije toga je bila, naravno, povreda, i poslije nastavili u Austriji. Foto RSCG RB/BI: Počeli smo ovaj razgovor o rukometnoj U20 selekciji, vratili se potom na klupski rukomet. Ovdje si, još koji dan, u Baru, u svom rodnom gradu. Kakvi su dalji planovi? Dobrković: Naravno da, što se tiče reprezentacije, očekujem da opet budem pozvana, što da ne, u budućnosti za seniorsku reprezentaciju. RB/BI: To bi bila kruna karijere, da budeš pozvana u seniorski tim. Dobrković: Mislim da je san svake rukometašice iz Crne Gore da bude dio seniorske reprezentacije, jer naša seniorska reprezentacija ima stvarno odlične rezultate, i, jednostavno, u vrhu smo  svjetskog rukometa. Što se tiče klupskog rukometa, za koji dan se vraćam, treba da odlučim gdje nastavljam karijeru, ali mislim da, gdjegod da odlučim, biće to korak naprijed za mene. Imam i menadžera, ali mi najviše pomaže moj otac oko odabira kluba. Ali, sa druge strane to je nekako moj život, tako da se ja tu najviše pitam, ali, posavjetovaću se, naravno, sa majkom i ocem, pa ćemo zajedno da odlučimo šta je najbolje za mene, istakla je Marina. The post Baranka Marina Dobrković sa uspjehom gradi klupsku i reprezentativnu rukometnu karijeru first appeared on BARinfo.