NJEMAČKA: Kompanije je crpe gotovo besplatno i prodaju uz veliku zaradu

Dok rijeke presušuju, a razina podzemnih voda pada, velike kompanije u Njemačkoj mogu na pojedinim lokacijama crpiti vodu gotovo besplatno. Dok građani svaki potrošeni litru plaćaju, dio industrije vodu zahvaća za nekoliko centi ili bez naknade, a potom je prodaje uz veliku zaradu. Sve češće se zato postavlja pitanje: kome zapravo pripada jedna od najvrjednijih prirodnih resursa?   Građani plaćaju, velike kompanije često ne Voda je osnovna životna potreba i javno dobro, no pravo na njezino korištenje u Njemačkoj sve češće postaje predmet sukoba. Suše, toplinski valovi, poljoprivredni gubici i sve veća potrošnja dodatno povećavaju pritisak na zalihe podzemnih voda. Velike kompanije, među kojima su proizvođači pića poput Coca-Cole i Red Bulla, na pojedinim lokacijama mogu crpiti podzemnu vodu uz vrlo male troškove. Zahvaljujući velikim područjima s više bunara, vodu mogu zahvaćati, puniti u boce i prodavati po višestruko višoj cijeni. Sličan problem postoji i u industriji. Velike energetske kompanije i čeličane često imaju desetljećima stara prava na zahvaćanje podzemnih i površinskih voda, primjerice za hlađenje postrojenja. Iako se voda u mnogim slučajevima nakon korištenja vraća u sustav, dio se ipak nepovratno izgubi. Više zanimljivosti: VELIKI TEST MINERALNIH VODA: Najbolja voda u njemačkim trgovinama košta samo 19 centi Sve veći sukobi oko vode U poljoprivredi također postoje iznimke od naknade za korištenje vode. Za napajanje životinja ili potrebe gospodarstva u pojedinim slučajevima vrijede zakonski određene količine koje se mogu koristiti bez plaćanja. U razdobljima suše takva pravila dodatno pojačavaju sukobe među korisnicima. U Savezu komunalnih poduzeća (VKU) upozoravaju da pritisak na zalihe podzemnih voda raste, osobito u područjima s malo oborina, doseljavanjem stanovništva i otvaranjem novih poslovnih zona. Klimatske promjene pritom dodatno produbljuju regionalne razlike. Zbog toga upravljanje vodnim resursima postaje jedno od ključnih pitanja budućnosti. Stanovnici moraju kupovati vodu iz vlastitog kraja Posebno upečatljiv primjer dolazi iz bavarskog Treuchtlingena. Tamo proizvođač mineralne vode Altmühltaler iz jednog izvora godišnje zahvati oko 250.000 kubičnih metara vode. To je približno količini koju godišnje potroši svih oko 13.100 stanovnika toga grada. No stanovnici Treuchtlingena ne dobivaju vodu iz vlastitog izvora. Prema pisanju Süddeutsche Zeitunga, njihova se voda doprema iz izvora udaljenog oko 50 kilometara. Drugim riječima, ako žele piti vodu iz svojega kraja, stanovnici je moraju kupiti u trgovini – i to po znatno višoj cijeni. Deset milijardi litara mineralne vode Koliko točno industrija mineralne vode zarađuje prodajom vode, nije javno poznato. Udruga njemačkih proizvođača mineralnih voda ne objavljuje aktualne podatke o ukupnom prihodu sektora. Poznato je, međutim, da je oko 150 proizvođača tijekom 2025. godine prodalo približno 10,2 milijarde litara mineralne i ljekovite vode. U 2022. godini industrija je ostvarila oko 3,78 milijardi eura prihoda, uz prodaju nešto veću od 10 milijardi litara. Voda kao pričuva za buduće generacije VKU smatra da javna opskrba pitkom vodom mora imati prednost pred drugim oblicima korištenja. Posebno upozoravaju na dubinske podzemne vode, koje bi trebale ostati pričuva za buduće generacije i za slučajeve izvanredne nestašice. Prema stajalištu Saveza, kompaniji bi trebalo dopustiti crpljenje vode samo ako je jasno da time dugoročno neće biti ugrožena javna opskrba. Unatoč tomu, u pojedinim dijelovima Njemačke velike kompanije još uvijek vodu mogu crpiti bez naknade. Među njima je, primjerice, pogon Mitteldeutsche Erfrischungsgetränke u Tiringiji. I Hessia-Gruppe u Hessenu može na određenim lokacijama besplatno crpiti vodu iz izvora, puniti je i prodavati u supermarketima i diskontima. U Bavarskoj se od srpnja plaća „vodni cent“ Od 1. srpnja 2026. situacija se promijenila i za proizvođača Adelholzener Alpenquellen. Bavarska je uvela naknadu za zahvaćanje vode, poznatu kao „Wassercent“, pa i proizvođač mineralne vode sada mora plaćati za korištenje resursa. Ipak, kritičari upozoravaju da naknade nisu jednako raspoređene u svim saveznim zemljama. U pojedinim slučajevima privatna kućanstva plaćaju više od velikih potrošača, dok neke industrije i druge skupine korisnika imaju određene količine vode koje mogu koristiti bez naknade. U vremenu klimatskih promjena, pada razine podzemnih voda i visoke inflacije takva politika sve češće izaziva kritike. Traže se jasnija pravila i veća transparentnost O količini vode koju smiju zahvatiti kompanije, poljoprivrednici ili javni vodoopskrbni sustavi odlučuju nadležna vodna tijela. Pri tome bi trebala uzeti u obzir količinu dostupne podzemne vode i njezinu prirodnu obnovu. Problem je, međutim, što javnosti često nije dovoljno jasno zbog čega je odobrena upravo određena količina crpljenja. Također nije uvijek jednostavno utvrditi kakve posljedice zahvaćanje ima za prirodu i lokalno stanovništvo te tko je sve sudjelovao u postupku izdavanja dozvole. VKU zato traži uvođenje digitalnog registra vodnih dozvola u svim saveznim zemljama. Takav bi registar na jednom mjestu prikazivao dozvole, količine zahvaćene vode, ispuštanja i zaštićena područja. Savez istodobno traži i znatno ograničavanje korištenja vode koje je trenutačno moguće bez posebne dozvole. Javna opskrba mora imati prednost Ako dođe do ozbiljne nestašice vode i sukoba među korisnicima, poruka komunalnog sektora je jasna: javna opskrba mora imati prednost. Sigurna opskrba vodom osnovni je uvjet za život stanovništva, ali i za razvoj gradova i općina. Uz VKU, za takav pristup zalažu se i druga stručna i ekološka udruženja u Njemačkoj. Među ključnim zahtjevima su prednost javne vodoopskrbe u kriznim situacijama, snažnija zaštita podzemnih voda te velika ulaganja u infrastrukturu koja će biti otpornija na klimatske promjene. Njemačka nacionalna strategija za vodu pritom već daje okvir za dio potrebnih mjera. Gradovi traže nova rješenja Pojedini komunalni vodoopskrbni sustavi već provode konkretne mjere. Berlin, primjerice, razvija koncept „grada spužve“, prema kojem se kišnica zadržava na zelenim površinama, omogućuje joj se upijanje u tlo i pohranjuje se za kasniju obnovu podzemnih voda. Istodobno se moderniziraju i uređaji za pročišćavanje otpadnih voda kako bi se poboljšala kvaliteta vode prije njezina vraćanja u prirodni sustav. U Bavarskoj se, pak, ulaže u povezivanje vodoopskrbnih sustava susjednih općina, izgradnju dalekovoda za vodu te zaštitu izvora i podzemnih zaliha. Sve to pokazuje da se pitanje vode u Njemačkoj više ne može promatrati samo kao pitanje potrošnje. U uvjetima sve češćih suša voda postaje strateški resurs, a pitanje tko je smije crpiti, koliko i po kojoj cijeni, moglo bi u godinama koje dolaze postati jedno od najvažnijih pitanja za građane, industriju i državu. Fenix-magazin/MD/ The post NJEMAČKA: Kompanije je crpe gotovo besplatno i prodaju uz veliku zaradu appeared first on Fenix Magazin.