Ćetković: Moje ptice večeras u Godinju imaju priliku da iz ramova odlete u nebo

Gost emisije „Uhvati dan“ bio je akademski slikar Goran Ćetković. On će večeras imati svoju 51 samostalnu izložbu u Godinju. RB/BI: Od prethodnog gostovanja (sredinom marta), dosta toga se izdešavalo. Podijelite sa slušaocima Rado Bara novosti. Ćetković: Neke izložbe koje su bile u planu su realizovane, a stigli su i dodatni pozivi, gdje sam u sklopu manifestacija imao izlaganja i predstavljao se publici u više gradova. RB/BI Šta je najsvježije? Ćetković: Najsvježiji je ciklus „Inventar neba“  na kojem sam radio zadnje dvije godine, a koji je, naravno, proistekao iz prethodnog ciklusa „Feniks“. On je spona, odnosno odskočna daska prethodnih ciklusa, u kojima sam se bavio prvenstveno tematikom čovjeka kroz formu figure ili glave, odnosno portreta. On je prelazna varijanta, gdje su ta ljudska figura i glava transponovani i iskidani na djelove koji su kroz tu formu donijele novu formu i novi ciklus, odnosno, ciklus “Feniks” na kome sam radio nekoliko godina. Logičan slijed je ciklus “Inventar neba”, gdje sam došao do motiva koji simbolički podsjećaju na pticu, a ptica i jeste dominantan motiv. Međutim, prisutna su i neka fantastična bića koja imaju svoju simboliku – ptica je simbol slobode, njena krila su simbol duhovne vertikale. RB/BI: Koliko je teško umjetniku da pređe iz jednog ciklusa u drugi? Ćetković: Jeste teško, a svakako je važno da svaki autor ostane dosljedan sebi. Od ključnog značaja je da se njegovo stvaralaštvo transformiše kroz ogroman rad i napor u ateljeu i ono što je više nego poželjno je, svakako ta transformacija, pomjeranja slikarskih ideja, nove forme, a suština je da ostanemo svoji. RB/BI: Koliko se vremena provodi u ateljeu? Ćetković: Imam atelje u kući i to mi dodatno olakšava posao za aktivno bavljenje slikarstvom. Svakodnevno mogu da se popnem na sprat, u atelje, istisnem boje na palete i krenem sa radom. U principu, nije potrebna neka velika inspiracija, ali postoje periodi kada dolazite do nekih vrijednosti lako, nekad znatno teže, ali i onda kad vam ne ide kako treba, imate problema i materijal pruža otpor, tada ste možda i na pravom putu i tada se možda otkriju prave stvari koje otvaraju put nekoj novoj poetici. RB/BI: Je li inspiracija baš toliko važna kod umjetnika? Ćetković: Prema mom mišljenju, jeste i to može da se tumači kao neko nadahnuće. Kiš kaže da je to neka vrsta bogojavljanja. Naravno, mi imamo neki svoj sopstveni svijet i svoje tišine, osame u ateljeu, gdje dolazimo do stvari koje su kreativne. To se može nazvati inspiracijom. Ja ne čekam inspiraciju, nego uvijek dolazim do kvalitetne slike i uvijek težim da nova bude bolje od prethodne. To se može postići uz ogroman rad, zalaganje i kontinuitet, koji su od presudnog značaja. RB/BI: Koliko je umjetnički život težak u današnjem vremenu? Ćetković: Svakako da je težak život ne samo umjetnika, već u bilo kojoj oblasti. Može da bude komplikovan, kompleksan, ali i dobar. Ono što je najbitnije je da umjetnik bude uporan i istrajan i postigne kontinuitet u radu, koji je od najvećeg značaja za svakog stvaraoca. RB/BI: Pravite li pauzu tokom ljeta? Ćetković: Kada dođu velike vrućine dolazi do zasićenja, do zastoja, bude obaveza oko likovnog programa Barskog ljetopisa, ali je bitno biti u tome. I kada ne slikam, gledam svoje slike, analiziram ih, nekad više naučim na taj način nego kad držim četkicu u ruci. Bitno je da ste stalno u tome. Stalno slikam, ali ima dana kada je to, uslijed različitih faktora, otežavajuće. RB/BI: Koliko je Nikola Gvozdenović uticao na Vaše stvaralaštvo? Ćetković: Uticao je na sve generacije i u istoriji naše umjetnosti. On je jedna više nego značajna ličnost – profesor, slikar, svima poznat. Ono čemu je on posebno doprinio, jeste autoritetu svih nas. Zahvaljujući njemu, vjerujem u ovo što radim. Imao sam nekih nesuglasica sa njim, ali, jednostavno, on je na taj način kod svih nas gradio jak karakter. Zahvaljujući njemu, trajemo, i njegov uticaj na generacije je ogroman. RB/BI: Da li se za Vas  može reći da ste ekspresionista? Ćetković: U osnovi da, i moj diplomski rad se ticao ekspresionizma. Ono što mene zanima je da kroz slikarstvo izrazim emociju, međutim, svi težimo tehničkom savršenstvu. Naravno, to se stvara nekim potezima koji su više nego dinamični, to je jedna vrsta akcionog slikarstva gdje se ja stalno borim sa platnom. To je akcija, duhovna borba sa platnom i sa samim sobom. Ko se nađe pred mojim platnima, ne može ostati ravnodušan, jer se prepoznaje likovna i duhovna strana. RB/BI: Dosta vaših likovnih djela se prodaje u inostranstvu. Ćetković: Dosta mojih slika ima po Crnoj Gori i inostranstvu, ima ih na raznim kontinentima. Tome su doprinijele i značajne izložbe, poput one u Milanu. Tamo sam imao sjajno samostalno predstavljanje i to je bila važna odskočna daska za moje stvaralaštvo. Bila je izložba i u Košicama koja je trajala mjesec i po. Otvaranju je prisustvovalo više od 200 ljudi, sjajno organizovana izložba od strane Regionalnog centra za Zapadni Balkan i gospodina Ivana Kopčija, koji se nalazi u organizacionom timu. Posrednik u tome bila je Jelena Vušurović, naša slikarka koja sa njima ima saradnju. Kockice su se posložile i ta je izložba bila jedno od mojih najboljih predstavljanja. RB/BI: Pedeset jedna samostalna izložba – to je cifra za divljenje. Ćetković: Ispada da sam, otkad sam diplomirao 2000. godine, imao dvije izložbe godišnje. Tu ne treba zaboraviti veliki broj kolektivnih izložbi, salona, manifestacija, kolonija, manifestacija, međunarodnih simpozijuma… Jedan od tih salona je organizovan i u Cirihu, gdje se predstavilo deset autora iz Evrope, ali treba pomenuti i Bijenale fantastike u Beogradu i mnoge druge salone i likovne smotre u zemlji i regionu. RB/BI: Večeras imate novu samostalnu izložbu u Godinju. Ćetković: Festival će biti otvoren izložbom mojih radova. Predstaviću se slikama iz najnovijeg ciklusa, koji uvezuje dva pojma. Jedan vuče na materijalno, a drugi na duhovno. Težnja svakog autora je da dođe do duhovnog mira. Motiv koji dominira je ptica, a da mi je neko ranije rekao da ću se baviti tom tematikom, ne bih mu vjerovao. Međutim, kada ste u ateljeu i konstantno u procesu rada, ne znate gdje će vas povesti sam proces. RB/BI: Biće to i premijera novog ciklusa. Ćetković: Da, ovo je premijera ciklusa. Ova izložba biće pokazna vježba za jedan od velikih galerijskih prostora na nekom međunarodnom nivou. Publika će biti u prilici da prvi put vidi ove slike u nekom prostoru. U ambijentu tih starih zidina mislim da će ove slike dobiti još neku dimenziju. One postaju jedna vrsta inventara u ovom starom prostoru, a posebno me raduje što objekat nema krov, što daje mogućnost da ove moje ptice, koje su uklopljene u ramove, odlete u nebo. Inicijativa je potekla od dr Miluna Lutovca i Srđana Lekovića, a veliki doprinos dao je i Neven Leković. RB/BI: Kakvi su planovi za dalje? Ćetković: Dobio sam poziv od jedne galerije u zemlji Evropske unije, ali čim to sve bude definisano, imaćemo prilike da razgovaramo i o tome. RB/BI: Profesor ste u OŠ “Kekec” u Sutomoru. Ima li mladih talentovanih slikara? Ćetković: Ima, naravno, predajem 21 godinu i uvijek je bilo talentovane djece. To je satisfakcija za moj rad, a ono što me posebno raduje je da su ove godine učenici osvojili veliki broj nagrada na nacionalnim i međunarodnim likovnim konkursima. Bilo je i prvih nagrada na međunarodnom nivou. Imamo talenata, samo je pitanje u kom pravcu će se usmjeriti njihov razvojni put. Više mojih učenika su završili Likovnu akademiju. Ne treba da imaju dilemu, treba da slušaju sebe i ako su se u tom pozivu prepoznali i imaju talenat, to treba nadograđivati, a uz rad i upornost, sigurno neće izostati kvalitet i uspjeh.The post Ćetković: Moje ptice večeras u Godinju imaju priliku da iz ramova odlete u nebo first appeared on BARinfo.