Ljepojević: Posete Trampa i Putina Pekingu potvrdile su da je Kina vodeća sila sveta

FRANCUSKO-NEMAČKI PLAN NUDI ZEMLjAMA Z. BALKANA DA BUDU – VAZALI EU * Donald Tramp je veoma ružno govorio o Kini, uvodio kaznene mere, i potom preko rata u Iranu ušao i u posredan ili hibridni energetski rat protiv nje. A onda je uporno  želeo da dođe u zvaničnu posetu Pekingu, ali nije dobio ništa osim – veličanstvenog dočeka * Kina ima najveće rezerve zlata na svetu i u julu 2026. godine u Hong Kongu otvara berzu zlata. Time će ozbiljno ugroziti značaj zapadnih berzi jer može da ponudi stvarno zlato a ne samo papire na neku buduću količinu. To će, pored jačanja juana, omogućiti i plaćanje nafte u zlatu, što se već dešava sa Saudijskom Arabijom. Tu nema mesta za dolar * Kina ima depozite u svojim bankama, što privatnih što kompanijskih, u vrednosti preko 50 hiljada milijardi dolara. To je ravno federalnom dugu Amerike i veće je od svih bankarskih depozita Amerike, Evropske unije i Japana zajedno * Kina i Rusija jesu predvodnici te istorijske promene ali u zajedničkoj deklaraciji se ističe da hegemonija bilo koji zemlje nije prihvatljiva i čak da bi trebalo da bude zabranjena. Niko nema pravo da diktira međunarodne poslove niti da odlučuje o sudbini drugih zemalja. Kina je nosilac ekonomske moći a Rusija političke i u velikoj meri intelektualne * Tramp je izjavio da je ratom protiv Irana „uništio“ BRIKS jer je napao jednu od ključnih članica a da je druga, UAE, u ratu protiv Irana. I Indija je indirektno podržala američko-izraelski rat, pa je BRIKS u jednom času bio u nokdaunu, ali je ipak preživeo. Sada je pred tom integracijom ključni posao da se organizuje. Vreme zahteva neku vrstu institucionalizacije, posebno u finansijskom i bezbednosnom sektoru __________________________________________________________________              Piše: Siniša LjEPOJEVIĆ              U SJENCI sve češćih regionalnih ratova, u svijetu se dešavaju intenzivni procesi formiranja novog svjetskog poretka. Ratovi se i generišu da bi se ti procesi narušili i zaustavili ali su oni nezaustavljivi.              To je vidljivo svakoga dana a dva nedavna politička događaja su najupečatljiviji simboli nastanka novog svjetskog poretka. To su posjete američkog predsjednika Donalda Trampa i ruskog lidera Vladimira Putina Kini.              Predsjednik Tramp je do sada veoma, blago rečeno, ružno govorio o Kini, uvodio kaznene mjere, i potom preko rata u Iranu ušao i u posredan ili hibridni energetski rat prema toj zemlji. I onda je uporno, uprkos tome, želeo da dođe u zvaničnu posjetu Pekingu.              Prvo je sam najavio da ide u posjetu 15. marta ove godine, dok je već bio rat protiv Irana, ali zvanični Peking je saopštio da njima nije poznat taj datum. I na kraju, dva mjeseca kasnije do posjete je ipak došlo, ali onda kada su Kinezi to odlučili. Predsjedniku Trampu je priređen veličanstven doček, kakav prema kineskim standardima i dolikuje predsjedniku Amerike - ko god da je bio. Dostojanstvom u dočeku Kina je pokazala da je njoj Amerika važna i da je uvažava a ne ko je predsjednik u određenom trenutku.              Izuzev dostojanstvenog dočeka Trampovi željeni rezultati tokom posjete ne postoje. Čak i njegova izjava da je Kina naručila 200 Boing aviona izgleda nije tačna jer su Kinezi saopštili da ne znaju za takvu narudžbinu.              Uostalom Kina je već razvila svoju industriju putničkih aviona.              Kina je svojim držanjem i neprihvatanjem američkih zahtjeva konačno pokazala ko je u stvari glavni. Predsjednik Tramp je doživio neuspjeh. Kina je ta koja određuje uslove.              A i kako drugačije? Ambijent se temeljno promijenio. Kina ima najveće rezerve zlata na svijetu i u julu 2026. godine u Hong Kongu otvara berzu zlata. Time će ozbiljno ugroziti značaj zapadnih berzi jer može da ponudi stvarno zlato a ne samo papire na neku buduću količinu.                To će pored jačanja juana omogućiti i plaćanje nafte u zlatu, što se, kako je objavljeno, već dešava sa Saudijskom Arabijom. Tu nema mjesta za dolar.              Kina, prema zvaničnim podacima, ima depozite u svojim bankama, što privatnih što kompanijskih, u vrijednosti preko 50 hiljada milijardi dolara. To je koliki je i federalni dug Amerike i više je od svih bankarskih depozita zajedno Amerike, Evropske unije i Japana.              Kina planira da se iz tog potencijala kupuju i njene državne obveznice, drugim riječima jeftino zaduživanje a dugovanja su prema sopstvenim građanima. I onda će u Hong Kongu uskoro otvoriti berzu tih svojih obveznica koje će potom služiti i kao platežno sredstvo u juanima.               Euroclear, jedna od najvećih svjetskih kompanija za međunarodna poravnanja, saopštio je da planira da prihvati kineske obveznice u juanima. S obzirom na potencijal, Kina će tako postepeno preuzeti dominaciju tržištem obveznica što će dodatno ugroziti dolarski finansijski sistem.              Nekoliko dana poslije Trampa u Kinu je došao predsjednik Rusije Vladimir Putin. Rusko-kineske posjete su već postale rutinske ali ovoga puta su lideri Kine i Rusije donijeli, potpisali, zajedničku deklaraciju strateškog partnerstva čime je potvrđeno da Kina i Rusija ne samo da predvode evroazijsku integraciju nego  da su i lideri nastajućeg multipolarnog svijeta. Taj proces je počeo još 2021. godine  a ovo je bila njegova formalna definisanost.              U operativnom smislu, nosioci novog multipolarnog poretka su BRIKS i Šangajska organizacija za saradnju (SCO), koja okuplja 154 zemlje svijeta.              Kina i Rusija jesu predvodnici te istorijske promjene ali u zajedničkoj deklaraciji se ističe da hegemonija bilo koji zemlje nije prihvatljiva i čak da bi trebalo da bude zabranjena. Niko nema pravo da diktira međunarodne poslove niti da odlučuje o sudbini drugih zemalja. Kina je nosilac ekonomske moći a Rusija političke i u velikoj mjeri intelektualne.              I dok se gradi svijet u kome će se, kako je rekao kineski lider Si Đinping, živjeti u narednih stotinu godina - američki predsjednik Tramp pravi kombinacije kako da se kandiduje po treći put na izborima 2028. godine.              U skorijoj američkoj istoriji postoji presedan – Franklin Ruzvelt je u tadašnjim istorijskim okolnostima bio predsjednik u četiri mandata. A onda je 1951. godine usvojen 22. amandman na Ustav kojim se predsjednici limitiraju na samo dva mandata u Bijeloj kući.              Tramp namjerava da ukine taj amandman. Malo je, međutim, vjerovatno da će i da uspije jer to zahtjeva veliki procenat glasova u Kongresu. Ali, on ima i druge planove.              Tako, prema jednom od tih planova, on namjerava da se 2028. godine kandiduje za potpredsjednika a Džej. Di. Vens, sadašnji potpredsjednik, za predsjednika. I onda bi Vens kao predsjednik podnio ostavku sa raznim objašnjenjima i predsjedničko mjesto prepustio Trampu. To bi, meeđutim, bilo protivzakonito, jer 12. ustavni amandman zabranjuje bivšim predsjednicima da se kandiduju za potpredsjednike.              Jedna od opcija je i da Tramp proglasi nacionalno vanredno stanje i onda otkaže izbore. Moguće je zato da bi mogao da pokrene neki veliki rat.              Istovremeno, Tramp bi, kako je izjavio 20. maja 2026. godine, mogao da se kandiduje i za premijera Izraela ako ne uspije u Americi. I mnogi kažu da to nije vic. Tramp je rekao i da u toj zemlji uživa podršku 99 odsto stanovništva. Sve je to ipak zamajavanje i ignorisanje suštinskih procesa u svijetu.              I Evropska unija pokušava da kupi vrijeme i skrene na sebe pažnju pričama o proširenju, prije svega na takozvani Zapadni Balkan.              Njemačka i Francuska su pripremile i neformalni prijedlog da se promijeni model „evropskog puta“ i da on bude izveden u fazama. U tom prijedlogu se ističe da je proširenje najmoćnije sredstvo uticaja EU.              U osnovi to znači da se zemljama Zapadnog Balkana ponudi da imaju sve obaveze kao da su članice a formalno nisu u EU. U prevodu, bićete vazali, radićete ono što vam se kaže, a o članstvu - otom potom.              To je još jedna EU obmana koja je i nezakonita.              To su znaci ambijenta novog svjetskog multipolarnog poretka. Ali, realno, još niko ne može da kaže, ne zna, kako će taj multipolarni poredak u praksi da funkcioniše. Ta funkcionalnost je još u traženju ali razgovori Tramp-Si i Putin-Si nagovještavaju dalje korake u neizbježnoj temeljnoj promjeni geopolitičke karte svijeta.              Multipolarnost je realnost i budućnost ali još bi moglo proteći mnogo vremena dok se ta integracija institucionalizuje.              Mnogi, međutim, vjeruju da je za sada izvjesno da će jedan od stubova i motorna snaga tih promjena biti BRIKS. Jer, promjene u geopolitici Evroazije i Globalnog juga su ključne a BRIKS je njihova integracija.              Valjalo bi podsjetiti da BRIKS čini deset zemalja – Brazil, Kina, Rusija, Južna Afrika, Indija, Iran, Egipat, Etiopija, Indonezija i Ujedinjeni Arapski Emirati.              Primljene su bile i Argentina i Saudijska Arabija, ali je Argentina potom odbila članstvo a Saudijska Arabija još nije potvrdila.              Tu je i 12 partnerskih zemalja – Alžir, Bjelorusija, Bolivija, Kuba, Kazahstan, Malezija, Nigerija, Tajland, Turska, Uganda, Uzbekistan i Vijetnam.               To je ogroman globalni potencijal a za Ameriku je najgore što BRIKS ruši dominaciju dolara a dolar je jedini preostali instrument američke moći. Siniša Ljepojević              I zato američki rat protiv Irana nije samo rat protiv te zremlje nego i rat protiv Kine i Rusije, a možda prije svega – protiv BRIKS-a.              Sam predsjednik Tramp je izjavio da je ratom protiv Irana „uništio“ BRIKS jer napao je jednu od ključnih članica a jedna druga, UAE, je u ratu protiv Irana. A i Indija je indirektno podržala američko-izraelski rat. I, BRIKS je u jednom času bio u nokdaunu.              Ali, BRIKS je ipak preživio. Sada je pred tom integracijom ključni posao da se organizuje u novim okolnostima jer BRIKS nema formalnu strukturu, institucije, nego se samo temelji na međudržavnoj saradnji.              Vrijeme zahtjeva neku vrstu institucionalizacije, posebno u finansijskom i bezbjednosnom sektoru. Za sada se odustalo od zajedničke obračunske valute i međusobna plaćanja su u nacionalnim valutama. Nema dolara. Ali, to su nezaustavljivi procesi.              Amerika odavno pokušava da ratovima zaustavi te procese ali sem ljudskih žrtava nije uspjela - od Avganistana i Iraka do Ukrajine i Irana.              Uprkos svim neizvjesnostima, već sada je jasno, a naročito poslije posjeta Trampa i Putina Pekingu, da je Kina vodeća sila savremenog svijeta. Te posjete su potvrdile kinesku moć i Kina više nije „stidljiva sila“ nego sa više samopouzdanja i otvorenosti, čak i izvjesne atresivnosti, nastupa na međunarodnoj sceni. Politika se ipak na kraju svodi na ekonomiju.              Kina se uporno drži partnerskih principa u odnosima sa drugima ali, realno, ona je novi svjetski lider ali ne i hegemon. To je realnost a sve drugo je propaganda.              https://sveosrpskoj.com/2026/06/14/ljepojevic-posjete-trampa-i-putina-pe...       Kategorije: Šta to pišu?