Prava je odluka odrediti popunjenost od 80 posto kao maksimalnu na SSD-u

Svaki bi korisnik htio da njegov SSD traje dugi niz godina, no za ostvarivanje takvog životnog vijeka potrebno je održavanje. Aspekt održavanja SSD-a koji se često zanemaruje je njegova popunjenost. U pravilu korisnici uopće ne razmišljaju o popunjenosti prostora za pohranu na SSD-u do trenutka kada je isti u potpunosti zakrčen. Tada se počinju provoditi razne vrste brisanja i optimizacije prostora, no ovo je već prekasno jer je SSD pod velikim opterećenjem vjerojatno radio određeni period. Jedna od najboljih odluka koju za SSD možete donijeti je da na njemu ne prelazite 80 posto popunjenosti, jer SSD-ovi ne rade optimalno kada su gotovo puni. Za razliku od klasičnih tvrdih diskova, SSD mora imati dovoljno slobodnog prostora za interne procese poput wear levelinga, odnosno ravnomjerne raspodjele zapisivanja podataka po memorijskim ćelijama, zatim za garbage collection i održavanje stabilnih performansi. Kada se SSD napuni preko 80 ili 90 posto, kontroler ima sve manje slobodnog prostora za učinkovito premještanje i organizaciju podataka. To može dovesti do sporijeg zapisivanja, većeg opterećenja memorijskih ćelija i potencijalno kraćeg životnog vijeka diska. Drugim riječima, SSD tada mora više “raditi” kako bi pronašao slobodan prostor i održao performanse. Zato je preporučljivo ostaviti barem 15 do 20 posto slobodnog prostora. Time se SSD-u omogućuje da zadrži bolju brzinu, stabilniji rad i dulji vijek trajanja. Granica od 80 posto nije strogo pravilo koje se nikada ne smije prijeći, ali je vrlo dobra praktična preporuka, osobito za sistemski disk na kojem se stalno zapisuju privremene datoteke, ažuriranja, cache podaci i programske datoteke. Pun SSD radi pod opterećenjem kako bi spremio podatke Moderni SSD-ovi spremaju podatke unutar NAND flash čipova, a racionalno upravljanje SSD-om zapravo ima veze s načinom na koji isti čipovi rade. Svaki čip podijeljen je na blokove koji se dalje dijele na stranice. Stranice su najmanja jedinica na koju se podaci upisuju i obično ima veličinu od 4 KB. Iako je NAND flash pohrana jako brza, postoje neke stvari koje su jako važne za redovno funkcioniranje. Najvažnija stvar je da NAND flash pohrana ne može izravno pisati preko postojećih podataka jer se prijašnji podaci moraju izbrisati prije upisa novih. Stvari se još dodatno kompliciraju jer NAND flash čipovi ne mogu brisati pojedinačne stranice, već cijele blokove.   Način manipulacije novim podacima U praksi to ovako izgleda. Ako do SSD-a dođe naredba za ažuriranje podataka na određenoj lokaciji na disku, on će upisati ažurirane podatke na novu neiskorištenu stranicu i vezati ih uz istu lokaciju. Sve se ovo događa uz poništavanje prijašnje stranice na kojoj su bili podaci. Tijekom vremena će cijeli blok akumulirati kombinaciju valjanih i nevaljanih stranica. Pošto NAND flash ćelije imaju ograničeni broj ciklusa pisanja i brisanja, SSD-ovi stalno moraju premještati podatke u postupku koji se zove „wear leveling“. Kada se prostor za pohranu na SSD-u dovede do ruba, disk ima manje mogućnosti u sferi premještanja podataka koja se intenzivira te dolazi do problema u radu i dodatnog opterećenja koje smanjuje životni vijek uređaja. Proizvođači SSD-ova već imaju rezerviran prostor Kako bi SSD bio pripremljen za kritične situacije kao što je ova prethodno opisana, proizvođači koriste nešto što se zove „over-provisioning“. Radi se o određenom postotku od ukupnog kapaciteta pohrane koji je rezerviran i nije dostupan korisniku. Ovaj zaštićeni dio prostora za pohranu koristi SSD za konsolidiranje podataka i njihovo premještanje putem „wear-leveling“ postupka. S njime se produžava životni vijek SSD-a te se održava optimalna razina brzine pisanja. Sad će možda netko postaviti pitanje zašto bi uopće bilo potrebno držati se pravila od 80 posto popunjenosti SSD-a kad već postoji rezervirani postotak prostora za pohranu? Budget SSD-ovi obično drže „over-provisioning“ na razini od 7 do 10 posto, a premium modeli na razini od 20 do 28 posto. Ovo izgleda mnogo, no dovoljno je pogledati Seagateov blog gdje je navedeno kako opadanje izvedbe SSD-a počinje čim se prođe granica od 50 posto zauzetosti prostora za pohranu. Dakle, jako je važno stvoriti uvjete za osiguravanje dovoljne količine prostora za pohranu jer je to esencijalno za optimalni rad SSD-a. „Over-provisioning“ treba gledati kao početno stanje, a ne već izuzeti prostor koji sam po sebi daje mogućnost maksimalnog popunjavanja SSD-a.   Održavanje granice od 80 posto je lako Tijekom održavanja granice od 80 posto popunjenosti prostora za pohranu na SSD-u korisnik ne mora svaki dan raditi provjere ili imati striktni režim. Radi se samo o svjesnosti o uvjetima za optimalni rad SSD-a te organizaciji podataka. Uvijek je poželjno držati sadržaje kao što su video i audio datoteke te fotografije na sekundarnom disku koji može biti HDD. Videoigre uvijek treba imati spremljene na SSD-u kako bi se dobila najbolja moguća izvedba. Načine strukturiranja pohrane samo bi mogli dalje nabrajati. Putem navođenja primjera smo izdvojili neke od varijanti bolje organizacije podataka kojima se racionalizira upotreba prostora za pohranu na SSD-u. Ako primijetite da se vaš SSD previše napunio, došlo je vrijeme za poduzimanje određenih koraka koji mogu uključivati kupnju novog diska, premještanje podataka na oblak ili brisanje nepotrebnih podataka kako bi se oslobodio prostor.   Možemo na kraju reći da je granica od 80 posto zauzetog prostora za pohranu na SSD-u pravilo koje nije nešto striktno, već označava psihološku granicu čiji prelazak bi trebao biti indikator da SSD više neće imati mogućnost optimalnog rada ako se ne poduzmu određeni koraci. Na taj način se značajno utječe na efikasnost SSD-a i njegovu dugoročnu održivost.   Ervin MičetićThe post Prava je odluka odrediti popunjenost od 80 posto kao maksimalnu na SSD-u first appeared on PC CHIP.