Jelica Pantović: Dvorac kralja Nikole

Poznat po luci i pruzi (Bar – Beograd), Bar je grad koji posljednjih godina sve veću pažnju posvećuje turizmu. Ono što Barani ne propuštaju da pokažu brojnim turistima, to je dvorski kompleks okružen raskošnim parkom na samoj obali mora, u kojem je smješten Zavičajni muzej. To je mjesto gdje se uglavnom organizuju kulturni programi. Ovaj dvorac na neki način predstavlja spomenik ”izlasku Crne Gore na more”. Kada je mala planinska država dobila izlaz na more na ovom prostoru, knjaz je tada u more bacio prsten. Bilo je to vjenčanje Crne Gore sa morem. Zato, kada se otvori kapija i uđe u prostrani dvorski park sa raznovrsnim i rijetkim drvećem, zakorači se u prošlost, u vrijeme s’ kraja XIX vijeka, kada je poslije Berlinskog kongresa u Crnoj Gori otpočela živa graditeljska aktivnost. Gradili su se i obnavljali putevi i mostovi, utvrđivali pristani, urbanizovali dobijeni gradovi i priobalni pojas. Sudeći prema arhivskoj građi, bilo je to vrijeme kada se više gradilo nego što se o tome pisalo i objavljivalo. Zbog nepostojanja graditeljske tradicije, nedostaju podaci o boravku stranih majstora – graditelja jer domaćih najvjerovatnije nije ni bilo. Jedno ime, ipak se izdvojilo. Josip Slade, Trogiranin (Dalmatinac) porijeklom, inženjer pomorske vlade u Trstu, dolazi na poziv crnogorske Vlade 1877. godine. Pečat njegovog graditeljskog i projektanskog umijeća nose mnoge javne zgrade, diplomatska predstavništva i dvorske rezidencije, izgrađene u Crnoj Gori tokom devete decenije XIX vijeka. Iako nema tačnih podataka o projektantu i godini gradnje, za ljetnjikovac u Baru može se prema stilu tvrditi da predstavlja Sladeovo djelo. Svi dvorci kralja Nikole uglavnom su dvospratna zdanja izgrađena u neoklasicističkom stilu. To važi kako za Plavi dvorac na Cetinju, tako i za Dvorac na Topolici koji zajedno sa parkom odražava mediteransko graditeljstvo s kraja XIX vijeka. Izvjesna stilska nedorečenost predstavlja obilježje provincijalne arhitekture. Zanimljivo je, međutim, da mješavina različitih stilova na ovom zdanju ne odudara i ne narušava opšti utisak cjeline. Kada je u pitanju vrijeme gradnje, pretpostavlja se da je građen uporedo sa Zetskim domom na Cetinju. Taj zaključak se izvodi posredno iz novinskog teksta koji je objavljen u listu “Glas Crnogorca” 1. juna 1888. godine. Zabilježeno je: “da su Njegova svjetlost knjaz Petar Karađordjević i knjeginja Zorka pošli u Bar”. To je dokaz da je Dvorac u sastavu dvorskog kompleksa koji je kao roditeljski poklon dobila knjeginja Zorka, već bio završen. Kako se priče o dvorcima ne mogu zamisliti bez “dvorskih priča”, evo nekih zanimljivosti. Poslije Zorkine smrti, a prije odlaska knjaza Petra sa djecom u Švajcarsku, knjaz Nikola je 1888. godine otkupio Dvorac na Topolici od zeta, vrativši ga tako u svoj posjed. Svejedno je da li će se ovaj gest shvatiti kao nenametljiva novčana pomoć djeda unucima za školovanje ili kao postupak kojim se prisustvo druge dinastije odstranjuje sa tla Crne Gore. U svakom slučaju predstavlja dokaz da i u porodičnim odnosima, kao i u državnim poslovima, malo diplomatije nije naodmet. U krugu dvorskog kompleksa nalazi se i tzv. knjažev staklenik. To je nekada bila “prva staklena bašta” u Crnoj Gori, a posljednjih godina bio je ekskluzivni restoran. Knjeginja Zorka je bila najstarija kćer kralja Nikole, koja se udala za knjaza Petra Karađorđevića koji je kasnije postao kralj Srbije. Sa njim je imala troje djece koja su rasla na Cetinju. Poslije njene smrti, djeca su otisla u Švajcarsku na školovanje. To je bilo vrijeme kada su Srbijom vladali predstavnici dinastije Obrenović, koja se na srpskom tronu smjenjivala sa porodicom Karađorđević. Pošto su Karađorđevići bili porijeklom iz mjesta Topola u Srbiji, cio prostor na kojem je u Baru izgrađen dvorski kompleks nazvali su Topolica.The post Jelica Pantović: Dvorac kralja Nikole first appeared on BARinfo.