Ognjenovi koncentrični krugovi

Piše: Milena Jovanović  Deset godina je otkako me drži za ruku jedan mali, plavi, bosonogi dječak, i vodi po svakom pedlju Podgorice. Uvijek za korak hitriji, za osmjeh dalji, za dah dublji, za treptaj nevidljiviji. Upoznao me sa Bojanom, Milicom, Filipom, Nebojšom, Stefanom… Grdi me prstićem što češće ne gledam Žarka, Jelenu, Vukomana, Mirka, Anđelu … Pa me svakodnevno navodi njima u susret, sa sestrom Bojanom. Uči me da sama mogu mnogo, sa njima beskrajno, kaže mi da se manem telefona, da izlazim vani. Smeje mi se što se plašim mraka, manijaka, nepoznatih ljudi, zmija, pasa lutalica, strmih stena, napuštenih kuća i stovarišta. Pa mi uz tviteraše pucketa prstića uklanja te strahove. Namigne mi Zvrk svaki put kad mu kažem da nemam vremena, i da sam gladna, i da mi je hladno, i da moram na posao. Ne rastaje mu se od mene, od nas. Pa onda još jedan krug oko Podgorice. Trk, sa njim, do jutra, svak ‘ka svom snu … A kad svane, i kad se godini još jedna godina doda, mali, mili, nemoćni i svemoćni dječak je opet tik tu na obali Morače, ispusti mi ručicu tek onda kad krene bacati kamenčiće u rijeku, a mi svi iz grupe „Solidarna Crna Gora (Pronađimo Ogija)“, svako sa svog mosta, posmatramo kuda nas ti koncentrični krugovi vode ovog dana … The post Ognjenovi koncentrični krugovi appeared first on Sedmica.