ŠEJTANYAHUOVI POKLONICI Latić: Konaković i Lagumdžija su bosansku diplomatiju bacili na (geo)političko smeće

Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba Nakon mog ramazanskog intervjua kojeg sam dao televiziji FACE, negdje oko pola noći stigla mi je sms-poruka od ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića. On me grdi da “širim laži u Ramazanu”.   Eto, čovjek koji se, prije nego se politički angažirao i priključio SDA-ovim junošama, javno “žvaljio” na tribinama sportske dvorane u Skenderiji, u vrijeme posta, meni, koji sam kao maloljetan počeo postiti, spočitava skrnavljenje ovog svetog mjeseca. “Crna kravata”, “bijeli prah” jel’ te Dino Boga strah?! No, nije problem u tome, navikli smo da nas ovakve moralne spodobe kao ‘teobdžije” ponovo “turče” i “dovode u suru”. Problem je što ovako nadobudni likovi mogu sebi dopustiti takvu drskost da nam se obraćaju u gluha doba noći. Nisam mu odgovorio jer pretpostvaljam da manipulira sa porukama preko telefona šaljući kopiju poruke na neke njemu bitne adrese, kako bi im se pohvalio šta sve smije reči, eto, jednom Latiću. Iako sam ovom benevreku prije nekoliko godina napisao dvije “odjavne riječi”, kao odgovor na serijal njegovih sms-poruka, zbog čega sam mislio da je komunikacija između nas zavšena za sva vremena, njega, eto, tjera neki vrag da mi se opet obraća. Iskreno, ovog čovjeka nikad nisam ozbiljno doživaljao, procjenjujući da se radi o još jednom “slučajnom prozlaniku” u dugoj kalvakadi bošnjačkih propalih političara. Osim vanredne energije koju je iskazao u svom pohodu na ostvarenje svojih političkih ambicija, niti jedan drugi politički dar, ili referencu kod njega nisam uočio. Hajde recimo da je u politici dobro baratao  “jezikom” kao alatom, što je mu je imponiralo sa pojavom društvenih mreža i stranačkih botova, i to bi bilo sve. Tek kada sam uočio njegove relacije sa preminulim sandžačkim muftijom Muamerom Zukorlićem, a potom  i njegovom fascinacijom UAE kao “obećanom zemljom”, počeo sam ga “držati na oku”.   U početku su se njegovi kontakti i posjete Novom Pazaru i Dubaiju doimale bizarno i benigno. On je nastao kao populista sa društvenih mreža pa su mu bili potrebni selfiji.  Proesdeaovski bilteni i tabloidi su pak tvrdili kako se želi domoći doktorata na Zukorlićevom privatnom univerzitetu, koji je sumnjive reputacije, kakva je i njegova diploma sa fakulteta za fiskulturu. Možda bi Konakovićev imidž i ostao na ovom nivou i u ovakvim relacijama, pa makar bio instaliran na mjesto vanjskih poslova, što je bilo izvan svih očekivanja, da nije bilo afere ‘Crna kravata’i hapšenja dvadesetak osoba za koje se sumnjičilo da su povezani sa narko-bosom Edinom Gačaninom Titom. Ova pompezno najavljena policijska akcija doživjela debakl jer su svi uhapšeni nakon prvog ročišta pušteni da se brane sa slobode.  Iako sudski proces nije zvanično obustavljen, malo ko vjeruje da će biti nastavljen. Kao što je poznato Gačanin je osuđen i nalazi se u zatvoru. Presuđen je na relativno malu kaznu po osonovu sporazuma sa sudom. Navodno je na prodaji droge zaradio milijarde dolara. Kao jedan od njavećih narkobosova u svijetu živio je u Dubaiju gdje je u kultnom hotelu Burdž iznajmljivao dva sprata za stanovanje.  Poruke sa Sky aplikacije nedvosmisleno ukazuju da je imao ambiciju svojim novcem ostvariti politički utjecaj u Sarajevu. Neke poruke ukazuju da se na ime toga želio sresti sa Konakovićem. Kao što neke poruke ukazuju na to da je Konaković bio pristao putovati u Dubai i u tu svrhu dao osobne dokumente ljudima povezanim sa Gačaninom. Do tog susreta nije došlo i teško je razlučiti da li je Konaković znao s kim bi se trebao sastati u Dubaiju. Naravno, on to sve demantira. Tako gasne i pada u zaborav jedna od najvećih poslijeratnih afera u Sarajevu. Kako god, Sarajevo je prekrio ”bijeli prah” kojeg su po mahalama šmrče omladina. Mnogi od njih su djeca šehida koji nisu ni sanjali da ginu za “grad heriona”. Da su mediji postavili pitanje kako je moguće da jedan odrpanac iz Boljakovog potoka postane jedan od njavećih narko-bosova na svijetu, vjerovatno ne bi stavili tačku na tu priču dok ne dobiju adekvatan odgovor. Jedan od odgovora svakako je da ga je neko moćan odabrao za tu ulogu. Najvjerovatnije onaj ko mu je pružio “gostoprimstvo” u jednom od njaprestižnijih hotela na svijetu?! Tako da je malo vjerovatno da je Gačanin sam procjenio i bio odabrao Konakovića kao budućeg političkog lidera preko kojeg bi on ostvarivao svoju moć i utjecaj u Sarajevu. Uvjerljivije je pretpostaviti  da mu je to neko došapnuo, ili čak naredio. Ko bi to mogao biti? “Promijenio sam se” Percepcija Bosanskih Muslimana je vrlo simplificirana kad su u pitanju vladari i režimi  u islamskom svijetu. Po osnovu vjerskih emocija Bosanski Muslimani imaju iluzije, pa čak i političke zablude o naklonjenosti i simpatijama islamskih vladara, posebno monarha bogatih arapskih država. Genocid  u Gazi je raskrinkao mnoge od njih, na način da se pokazalo da islamska solidarnost nije dominantna komponenta njihove politike. Pa čak i one islamske vođe koji su se svijetu predstavljali kao zaštitnici muslimana, igrajući na kartu panislamizma, pokazali su se kao populisti, ili čak kao licemjeri.  Najgorča spoznaja je ponašanje procionističkih lidera u arapskim redovima, poput moćnog suverena UAE Muhameda bin Zayeda. Predočiti njegov politički profil bilo bi vrlo izazovno za sarajevske medije I analitičare koji su se pokazali kao potpune neznalice kad je Blsiki istok u pitanju. Ali, ova zemlja je pokazala veliki interes za utjecaj na Balkanu. Za svog strateškog partnera odabrala je Beograd. Tako su šeikovi iz UAE investirali u izgradnju kompleksa Beograd na vodi. Osim toga izravnom intervencijom Bin Zayeda UAE odobrili su kredit Srbiji u iznosu od par milijardi dolara, čime je Srbija spašena od finansijskog kolapsa. Zbog toga ga predsjednik Srbije Aleksandar Vučić oslovljava Bin svojim bratom i poziva na vojne parde u Beograd, a ovaj mu uzvraća itd. Pored UAE na Balkanu je prisutan utjecaj Turske, koji se osjetno pojačao dolaskom RecepaTayipa Erdogana na čelo države.  Vrhunac ove politike se desio u vrijeme dok je Ahmed Davutoglu bio ministar vanjskih poslova jer je temeljna agenda turske vanjske politike bila neoosmanizam. Njegovim odlaskom sa političke scene Erdogan je počeo balansirati između Beograda i Sarajeva, kako zbog svog približavanja Moskvi, tako i zbog američke amdinistracije koja je sugerirala da vodi takvu politiku, kao šef jedine islamske zemlje koja ima svog predstvanika u PIC-u. Iako imaju različite motive Bin Zayeda i Erdogan imaju iste ciljeve utjecaja na balkanske muslimane. A to je sprječavanje utjecaja Irana, odnosno šiizma, te kontroliranje utjecaja radikalnog islama u formi selefizma iza kojeg stoje arapske monarhije. Sličnu politiku ova dva lidera vode danas i u Siriji, gdje su uz blagoslov Amerike doveli Ahmeda Sharu na vlast. Novopečeni sirijski lider jako podsjeća na rahmetli Muamera Zukorlića. Koliko imaju isti vanjski prozapadni imidž, potkresane brade, markirana odjela sa kravatom, još više sliće po ideološkom profilu. Obojica su selefijski revidrci. “Promijenio sam se”, glavni je slogan Share nakon što je došao na vlast. Zanimljivo da su iste slogane koristili Vučić i Zukorlić. Kako je Shara bio vođa jedne od terositiskih formacija ISIL-a za kojim su Amerikanci bili izdali potjernicu i za njegovu glavu nudili destak miliona dolara, tako je Vučić  kao četnički radikal javno prijetio da za jednog Srbina treba ubiti sto muslimana, da bi na sve to rekao da je bio “usijana glava”. Zukorlić je dugo godina oko sebe okupljao sandžački kriminalni ološ kojeg je konvertirao u selefizam. Tek kad su ga takvi njegovi tjelohranitelji htjeli ubiti, reagirala je srbijanska policija i pohapsila ih. Posljednji od njih koji je izišao iz zatvora upucan je prošle godine u obračunu sa policijom. Pri kraju života muftija se potpuno “promjenio”, skinuo je ćalmu i posvetio se politici. Osnovao je Stranku za pravdu i pomirenje (SPP), da bi napravio savez sa Vučićevom radikalnom Srpskom naprednom strankom.  Zukorlićeva saradnja sa srpskim radikalima, datira iz vremena kad se ovaj kao muftija kandidirao za predsjednika Srbije. On je vodio kampanju protiv liberalnog Borisa Tadića, što je imponiralo četničkom vojvodi Tomi Nikoliću, koji je pobjedio u fotofinišu u kojem su odlučivali baš oni procenti glasova koje je osvojio Zukorlić. Svoju odluku o kandidaturi Zukorlić je donio nakon povratka iz UAE! Tamo je, kako se hvalio svojim prijateljima, na plažama Dubaija, i pisao program za svoju stranku.  Te činjenice, kao i mnoge druge, govore da iza tog saveza Zukorlića sa Vučićem stoji izravno Bin Zayed. Pozadina te priče zaslužuje posebnu analizu i pitanje je dana kad će biti razotkrivena. Jer koliko god je to do sada bila skrivena agenda njihove politike, ona se svakim danom sve više otkriva i pokazuje kao procionistička. Da li je, onda, Konaković bio”slučajni prolaznik” u Sandžaku kada je pravio savez sa Zukorlićem? Naravno da u politici nije ništa slučajno. Samo je smrt harizmatičnog  Zukorlića omela da postane jedan od glavnih lidera balkanskih muslimana, dok je sam Konaković upropastio priliku za ulogu koja mu je bila namjenjena. Kao ministar vanjskih poslova trebao je steči harizmu za novog nacionalnog lidera Bošnjaka.   Za tim, naravno, Bošnjaci ne trebaju žaliti. Ali je problem što je on sa svojim mentormom, Zlatkom Lagumdžijom, nanio nenadoknadivu štetu bosanskoj diplomatiji koju su sveli na (ge)političku marginu. I sad Bošnjaci trebaju čekati haman deceniju da njima pripadne resor vanjskih poslova u Vijeću ministara BiH, da bi pokušali ispraviti tu grešku. Sumnjam da će do tada Konaković i Lagumdžija još biti na političkoj sceni, ali njihove zablude i bolesne ambicije će platiti Bošnjaci. Da ne budem preoštar u osudi Konakovića moram istaknuti da ne mislim da bi i najiskusnije diplomate išta bolje “plivale” u brodolomu svjetske (geo)politike, kad se strmoglavo obrušava dosadašnji međunarodni poredak.  Potpuno bih ga razumio da je zauzeo stav mirovanja, “stanje larve”,  svjestan izazova kojima kao nacija nismo dorasli. Ali, jok, Konaković se predstavlja i ponaša kao da je jedan od najomiljenih diplomata među svojim kolegama, da pripada svjetskoj eliti čije brojeve telefona ima u svom imeniku, te da se on kao takav nije našao na toj poziciji tek bi nam bila “mrka kapa”.    Stoga ovo pišem i na to sam pokušao ukazati u spomenutom intervju za koji Konaković tvrdi da širim laži. (TBT)  The post ŠEJTANYAHUOVI POKLONICI Latić: Konaković i Lagumdžija su bosansku diplomatiju bacili na (geo)političko smeće appeared first on The Bosnia Times.