Kijev slavio prerano: Novi premijer Mađarske ne igra po očekivanjima
Prve reakcije iz Brisela i Kijeva bile su gotovo euforične. Vest o izbornom porazu Viktora Orbana dočekana je kao prelomni trenutak, kao signal da bi se politička blokada mogla konačno razbiti.
Računica je bila jednostavna: Novi lider Mađarske, Peter Mađar, mogao bi da bude znatno spremniji na saradnju, naročito kada je reč o sankcijama prema Rusiji i finansijskoj podršci Kijevu.
Delovalo je kao da je poslednja prepreka između evropskih fondova i ukrajinske državne kase uklonjena.
Međutim, već nekoliko dana kasnije slika je počela da se menja. Kako primećuje italijanski novinar Fabricio Poggi, prvobitno oduševljenje brzo je počelo da bledi, a optimizam je počeo da deluje kao preuranjen.
U Budimpešti su, podsetimo, održani parlamentarni izbori na kojima je Orbanova stranka izgubila vlast. Taj rezultat izazvao je talas pozitivnih reakcija u evropskim institucijama, gde se već dugo vodila tiha borba sa mađarskim premijerom zbog njegovog odbijanja da bezuslovno prati zajedničku liniju.
U Kijevu je raspoloženje bilo slično – očekivalo se da će nova vlast otvoriti vrata finansijskim paketima koji su do tada nailazili na otpor.
Ali, kako stvari stoje, novi premijer nije pokazao spremnost da igra po toj unapred napisanoj ulozi. Njegove prve izjave sugerišu drugačiji pristup.
Mađar je jasno stavio do znanja da neće automatski odobravati kredite za Kijev niti bezrezervno prihvatati zahteve iz Brisela. Štaviše, već na početku mandata krenuo je u suprotnom smeru – pritisak na evropske institucije, uz zahtev da Mađarska dobije sredstva koja su prethodno bila uskraćena Orbanovoj vladi.
U toj novoj dinamici pojavljuje se ključno pitanje koje lebdi iznad cele situacije: Ko će prvi doći do evropskog novca?
Da li Mađar, kao premijer zemlje članice EU i NATO, ili Vladimir Zelenski, čija država u velikoj meri zavisi od te pomoći? Upravo to pitanje sada otvara prostor za novu vrstu političkog nadmetanja unutar same Evropske unije.
Neki analitičari već upozoravaju da bi očekivanja iz Kijeva mogla biti ozbiljno pogrešna. Razlog je jednostavan – Mađar, uprkos promeni imena na vrhu vlasti, ne deluje kao radikalan zaokret u odnosu na prethodnu politiku.
Naprotiv, postoje jasne paralele sa Orbanovim pristupom iz ranijih godina. Pre dve decenije, Orban je nastupao sa sličnim porukama i oslanjao se na gotovo identične političke impulse kakve danas koristi njegov naslednik.
U Briselu se, makar u pojedinim krugovima, već oseća zabrinutost. Ono što je trebalo da bude kraj jedne političke epizode, možda je samo njena transformacija. I dok se još uvek sabiraju utisci sa izbora, postaje očigledno da promena vlasti ne znači nužno i promenu kursa.
Zato se sve češće čuje isto pitanje koje je postavio i Poggi: Nije li Brisel, zajedno sa Kijevom, prebrzo proglasio pobedu? Ako se početni signali pokažu tačnim, moglo bi se ispostaviti da se iza smene vlasti krije kontinuitet koji će i dalje komplikovati odnose unutar EU, ali i prema Ukrajini.
U ovom trenutku, jedno je sigurno – politička scena u Mađarskoj nije donela jednostavne odgovore. Umesto toga, otvorila je nova pitanja, i to baš u trenutku kada su mnogi mislili da je smer već jasan.
I dok se očekivanja sudaraju sa realnošću, ostaje da se vidi da li će Mađar zaista krenuti putem svog prethodnika ili će ipak pronaći sopstveni balans između Brisela, nacionalnih interesa i spoljnopolitičkih pritisaka.The post Kijev slavio prerano: Novi premijer Mađarske ne igra po očekivanjima first appeared on WebTribune.