Jeste li nekada pričali sa svojim unucima o vašem rodom mjestu ili mjestu vašeg rođenja i odrastanja? Danas mnoga djeca o našem zavičaju ne znaju skoro ništa ili jako malo. Ne znaju i to je sasvim normalno, kako će znati ako im to mi nismo kazali ili prenijeli.Oni ne znaju da su naša mjesta rođenja ujedno i groblje za tri generacije. Da je to nada, zalivena znojem i krvi koje su grijale promrzle ruke.
Danas nam djeca dođu u posjetu s automobilima skupljim od nekadašnje naše tri ljetine. Pričaju o “korijenima” i “autentičnom životu”dok im je Telefon stalno u ruci, kao da je produžetak njih samih.
Ako ih vidimo da poziraju uz vaš korodirani stari traktor koji stoji još od 90-ih godina i smiju se u kameru mi mislimo da se povezujem sa svemirom, a u upravo oni se tu osjećaju blagoslovljeno.Kada ih tako vidimo, ne trebamo im ništa govoriti niti dobacivati. U ostalom oni u mislima i ne misle samo na nas, već i one prija nas.
Njima je zanimljivo kako naš bunar ili pumpa nemaju dovoljno vode i da se moraju produbljivati jer im izvori presušuju. Što je za njih izvor, njihov izvor je samo mjesečni dohodak za koji znaju da će sigurno doći bez žuljevitih i ispucalih ruku koje su tvrde i pune priča o svakoj suši, svakoj puknutoj cijevi, svakoj otpaloj tarabnjači i svakom prasetu ili teletu spašenom u ledenoj noći.
Odveo sam je u praznu štalu i pokazao kako smo tu nekada imali krave, bikove, konje, svinje i kokoši koje smo sve znali po imenu i to sve pod istim krovom. Vjerujte da nisam znao što joj odgovoriti na pitanje "što nam je sve to trebalo" jer znao sam da smo nekada i gubili novac samo zato da ih imamo i hranimo. Ali imali smo i to ne samo ja i ti, već svi. Imali smo domaćeg povrća i mesa što građani u životu neće pojesti.
Rekao sam joj kako smo čuvali našu zemlju koju smo posjedovali za njih, da je oni imaju, da je oni naslijede i posjeduju, a onda sam shvatio da im upravo mi time ostavljamo samo dug.
Tada je prvi put otkako je došla, spustila telefon. Gledala je praznu štalu, i u njoj i meni konačno vidjela istinu. Ipak mi je rekla ovo nije kadar za slikanje ovo osjećam kao živo biće koje krvari i osjeća bol i traži od nas sve što imamo. Ne povezuješ se s njim pozom već mu služiš iz dana u dan. Nastala je tišina, tišina koja je govorila više od bilo koje riječi. Osjetio se samo propuh kroz praznu štalu. Onda me pogledala, bistrih očiju i rekla: “Djede... što mogu učiniti da pomognem?”
Podigao sam pogled prema šljiviku i rekao joj idemo do prve šljive da osjetiš ono što ona ima, a što ona novcem kupljena nema. I na kraju sam shvatio da je došla tražeći sadržaj, i da je možda pronašla vezu. A neke veze dolaze s razlogom koje traže da se pojaviš, staviš ruke u zemlju i osjetiš istinu života.Mišo Vlado Perak
Dobrodošli na platformu „Globalni medijski internet pregledač“sedmasila.com
Platforma Sedma Sila je velika online baza newspaper medija iz celog
sveta sa tendecijom konstantnog rasta. Projekat je pokrenut u Srbiji
2016 godine od strane nekolicine kreativnih i ambicioznih ljudi.
Platforma je na web-u dostupna za sve korisnike internet mreže od
Septembra 2020 godine. Stalno radimo na razvoju i i unapređenju
jedinstvenog univerzalnog modula koji će biti zajednički za sve online
newspaper medije. Trenutno na World Wide Web ne postoji javno dostupna
kompletna baza svih medija, uređena tako da korisnicima pruži
jednostavan izbor i brz pristup. Vezano za medije, Google, Facebook i
ostali pretraživaći nude drugačiji concep baze u odnosu na Sedma Sila.
Stalno radimo na poboljšanju funkcionalnosti i dizajniranju platforme.
Naša Misija je da medijske informacije dostupne na Webu, prikupimo,
kategorijski uredimo i prezentujemo korinicima kroz „Novi Internet
Concept“.
Nismo zadovoljni onim što smo uradili. To nas pokreće da nastavimo sa
usavršavanjem projekta.