Dok miris sveže kafe ispunjava prostor, Zoran M. Jovanović sedi za stolom sa nasmejanim očima. Njegove oči su zračile nečim dubljim od svetlosti, kao da je u njima zapisano kakva mu je duša. Nije to samo književnik i humanista koji ponekad na šalteru pošte s ljubavlju razmenjuje reči sa prolaznicima, to je čovek koji veruje da život može biti lep, čak i u njegovoj najobičnijoj svakodnevici, a njegove reči putuju mnogo dalje od poštanskog sandučeta. Kada smo ga pitali kako bi želeo da ga ljudi prepoznaju i da ga predstavimo, njegov odgovor je jednostavan: „Zoran M. Jovanović i ništa više“. „Dovoljno je. Što se mene tiče, najveća mi je nagrada da mi znaju ime i prezime“, skromno kaže, dok zadržava mirnoću koja je gotovo u kontrastu sa bogatstvom njegovih dela i humanitarnog angažovanja. Kroz razne uloge koje mu je život dodelio, postao je svedok mnogih priča i sudbina. I tu […]
Članak Zoran M. Jovanović – dečak koji ne odlazi i još uvek gleda u reku se pojavljuje prvo na JuGmedia.
© 2025 Sedmasila All rights reserved.